Uvod: Intelektualne teškoće su nespecifični razvojni poremećaji u intelektualnom razvoju nastali do 18. godine života. Sklonost sjedilačkom načinu života i nižoj razini tjelesne aktivnosti povećava rizik za razvoj nezaraznih kroničnih bolesti u ranijoj životnoj dobi odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Tjelesna aktivnost i sport predstavljaju mogući način poboljšanja tjelesne sposobnosti ove populacije. Tjelesna sposobnost mjeri se različitim objektivnim, pouzdanim i valjanim testovima, a dijeli se na faktore povezane sa zdravljem (HRF) i one povezane s vještinama (SRF).

Cilj: Istražiti utjecaj tjelesne aktivnosti i sporta na tjelesnu sposobnost odraslih osoba s intelektualnim teškoćama.

Materijali i metode: Istraživačko pitanje postavljeno je s pomoću PICO metode. Sustavnim pregledom literature pretražene su baze podataka PubMed, Google Scholar i Web of Science. Kriteriji uključivanja: studije objavljene 2018.–2023., cjeloviti tekst studije, jezici: bosanski, engleski, hrvatski i srpski, baze podataka: MEDLINE i Web of Science Core Collection, mjerenja: objektivni testovi prije i nakon intervencije, uzorak: odrasli (>18 godina) s intelektualnim teškoćama.

Rezultati: Od 94 inicijalno identificirana izvora, u završnu analizu uključene su 3 studije (2 randomizirane kontrolirane studije i 1 studija s jednom skupinom ispitanika). Sve su tri pokazale statistički značajna poboljšanja u većini testova za mjerenje tjelesne sposobnosti.

Zaključak: Tjelesna aktivnost i sport imaju pozitivan učinak na tjelesnu sposobnost odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. S obzirom na mali broj relevantnih studija, potrebna su daljnja istraživanja u ovom području.

Ključne riječi: odrasle osobe s intelektualnim teškoćama, sport, tjelesna aktivnost, tjelesna sposobnost

Introduction: Intellectual disabilities are non-specific developmental disorders in cognitive development that occur before 18 years of age. A tendency toward a sedentary lifestyle and lower levels of physical activity increases the risk of developing noncommunicable chronic diseases earlier in adulthood among individuals with intellectual disabilities. Physical activity and sports represent a potential way to improve physical fitness in this population. Physical fitness is assessed using various objective, reliable, and valid tests, and is commonly divided into health-related fitness (HRF) components and skill-related fitness (SRF) components.

Aim: To examine the effects of physical activity and sports on physical fitness in adults with intellectual disabilities.

Materials and methods: The research question was formulated using the PICO framework. A systematic literature search was conducted in the PubMed, Google Scholar, and Web of Science databases. Inclusion criteria were: studies published between 2018 and 2023; fulltext availability; languages: Bosnian, English, Croatian, and Serbian; indexed in MEDLINE and Web of Science Core Collection; objective pre- and post-intervention physical fitness tests; and samples including adults (>18 years) with intellectual disabilities.

Results: Of the 94 initially identified sources, 3 studies met the inclusion criteria and were included in the final analysis (2 randomized controlled trials and 1 single-group intervention study). All three studies demonstrated statistically significant improvements in most physical fitness outcomes.

Conclusion: Physical activity and sports have a positive effect on physical fitness in adults with intellectual disabilities. Given the limited number of relevant studies, further research in this field is warranted.

Key words: adults with intellectual disabilities, physical activity, physical fitness, sport